Događanja

Na krilima mašte do Maštograda

Jesen pobuđuje maštu, želju za putovanjima i neobičnim druženjima. Zaigrajmo novu jesensku igru i putujmo u mašti…

 

Bio je kišni dan. Mislio sam da ću se igrati sa sestrom, ali ona je taj dan bila kod prijateljice. Svi, ali baš svi moji prijatelji  imali su neke obveze, ili su bili u kazni, ili su bili bolesni. Mama i tata su radili. Bio sam kod kuće sam.

Bilo mi je dosadno pa sam odlučio gledati TV, ali nema ništa što me zanima. Htio sam igrati igrice na kompjuteru, ali zaboravio sam da je pokvaren i da je na popravku. Tablet ima virus, tako da i on otpada. Mobitel mi je razbijen i ne želi se uključiti pa ću sutra dobiti novi, tako ni na njega ne mogu računati. Nisam znao što ću sa sobom. Skoro sam umro od dosade.

No, onda sam se sjetio djedove izreke: ” Knjiga je čovjekov najbolji prijatelj”. Zašto i ja ne bih pročitao neku? Pa imam ih puno.

Odabrao sam Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Pročitao sam knjigu, legao  i zamislio se. Zašto je Hlapić na kraju ipak oprostio majstoru Mrkonji? Zašto je uvijek bio tako dobar? Razmišljao sam i zaspao kao top.

Sanjao sam čudan san. Otišao sam šetati u šumu i odjednom sam na stazi našao slatkiše. Pratio sam stazom slatkiše i kod zadnjeg sam ugledao znak na kojem je pisalo Maštograd. Taj znak je pokazivao neka šarena vrata. Prošao sam kroz njih i odjednom me vjetar otpuhao na stazu napravljenu od šarenih lizalica.

Hodao sam nekoliko minuta i ugledao  neobične kuće. Bilo ih je u obliku olovke, mikrofona i još svakakvih ludih oblika.

Prošao sam pokraj plaže. Umjesto pijeska na plaži je bio snijeg, a more je bilo od mlijeka. Sunce je bilo vrelo i ljubičasto, a snijeg se ne topi. Kada je hladnije, s neba padaju bomboni.

Na putu se iznenada pojaviše moje knjige iz Matematike i Hrvatskog jezika i pozdraviše me. I ja sam njih pozdravio.

Upoznao sam Ivanu Brlić Mažuranić i zajedno s njom stigao do Trga zabave. Na  središtu trga nalazi se fontana iz koje teče sok od naranče.

Ugledao sam neke likove iz crtanih filmova. Poigrali smo se. Bilo je vrlo zabavno u društvu s njima.

Sestra me probudila i rekla da sam spavalica. Nasmijao sam se, ustao i otišao se igrati s njom.

Lijepo je sanjati i doživjeti nešto novo, ali je ipak najljepše biti u krugu obitelji.

 

Josip Milički, 4. a  razred

Mali novinari

 

copyright

© 2016.
Dopušteno je stavljati poveznice prema ovoj stranici ili koristiti isječak teksta koji služi kao poveznica prema njoj. Prenošenje sadržaja u cjelosti zabranjeno je bez pismenog dopuštenja autora teksta ili slike.

Prijavi se na:
e-dnevnik za učenike
Pratite nas na:
Google Photos albumi