Događanja

Novigradsko proljeće

 

Osvrt na radionicu izrade kostima iz pera naše osmašice Karle Stepan

 

          Moje prvo sudjelovanje na „Novigradskom proljeću“ bilo je prije dvije godine. Pohađala sam kostimografsku radionicu. Ponovo sam ju izabrala zato što mi je ostala u lijepom sjećanju, svidjelo mi se izrađivanje kreativnih stvari i zato što je vrijeme koje sam provela u njoj bilo zabavno i korisno. Bilo je toliko dobro da sam imala želju ponovo ići u tu radionicu i zbog nje sam se i prijavila.

Naša mentorica je divna i ljubazna žena. Sve je lijepo i smireno objasnila, bili smo jedna mala marljiva i kreativna skupina, primjenjivali smo različite tehnike i naučili nešto novo. Jednom riječju, bilo je fantastično!

Prvog smo se dana upoznali s temom “Muzej muza”, koja se temelji na devet grčkih božica. Crtali smo skice, osmišljavali, a zatim šivali haljine. Ukupno nas je bilo devet djevojčica, dvije hospitantice i jedna mentorica, Katarina Radošević-Galić. Sve smo se zajedno prihvatile posla i pošle u potragu za materijalima. Nismo imale dovoljno tkanina pa smo se morale snalaziti i međusobno posuđivati.

U početku sam temu doživljavala teškom i zahtjevnom, no već nakon nekoliko trenutaka ideje i inspiracije dolazile su sa svih strana. Primila sam olovku u ruke, uzela papir i nacrtala haljinu s grčkim obilježjima.

Nakon toga slijedilo je uzimanje mjera, krojenje, šivanje i dodavanje ukrasa. Već drugog dana radionice moja haljina bila je gotova. I sama sam bila iznenađena kako sam je brzo sašila.

Preostalih sam dana pomagala drugima. Izrađivala sam kostime i ukrase za druge radionice.

Izrađivali smo razne odjevne predmete, sašili smo majicu, zatim je obojili i ukrasili. Također smo radili kostime, košulju koja nam je zadavala najviše problema, minijature haljina i naučili puno novih, zabavnih i korisnih tehnika. Mentorica nam je objašnjavala da moda i kostimografija nisu nimalo slične i da nemaju veze jedna s drugom.

Kostimografija je bitna za šivanje kostima u kazalištu, plesu, sportu, javnim prijevozima…

Posljednjega smo dana snimale film. Odjenule smo svoje haljine i u filmu se predstavljale kao muze. Na završnoj smo priredbi izašle na pozornicu predstavljajući muze u svojim haljinama, a iza nas, na platnu, vrtio se naš film kojeg smo snimale cijelim Novigradom.

Svoje sam vrijeme provela uz jedno lijepo iskustvo i druženje. Taj je događaj definitivno ono čemu sam se jako radovala; atmosfera je neopisiva, upoznajem puno novih prijatelja, radionice su zanimljive i korisne, a i sama organizacija je izvrsna. „Novigradsko proljeće“ je nešto što se pamti i sama pomisao na tu riječ vraća me u lijepa sjećanja. Voljela bih ponovo ići u kostimografsku radionicu zato što volim izrađivati kreativne stvari, volim šivati i provoditi vrijeme radeći nešto jedinstveno. Također, svakako bih voljela ponoviti još jednu avanturu kroz sedam nezaboravnih dana. Volim “Novigradsko proljeće”!

 

                                                                                             Karla Stepan, 8.a

copyright

© 2016.
Dopušteno je stavljati poveznice prema ovoj stranici ili koristiti isječak teksta koji služi kao poveznica prema njoj. Prenošenje sadržaja u cjelosti zabranjeno je bez pismenog dopuštenja autora teksta ili slike.

Prijavi se na:
e-dnevnik za učenike
Pratite nas na:
Google Photos albumi