Događanja

Usporedba književnoga djela Breza i istoimenoga igranog filma Ante Babaje

brezaUčenica osmoga razreda Karla Stepan na zanimljiv je način usporedila književno djelo Slavka Kolara Breza s istoimenim igranim filmom Ante Babaje. Uspoređujući radnju, opisala je težak i siromašan život seljaka opterećenoga praznovjerjem, zaostalošću i tako malim razumijevanjem jednih prema drugima. Život se premalo cijeni, a često su sporedne stvari važnije od temeljnoga smisla života: ljubavi, poštovanja i obitelji.

Poznatu novelu Breza Slavka Kolara usporedit ću s istoimenim filmom koji je sniman četrdesetak godina poslije prvoga izdanja. Kada uzmemo u obzir cjelokupnu radnju knjige i filma, možemo uočiti da je radnja otprilike jednaka, samo što je u filmu živopisnije i slikovitije prikazana. Film nam je autentično i vizualno prikazao likove i njihov način života na selu u to teško i siromašno vrijeme opterećeno praznovjerjem i zaostalošću.

Na početku knjige pisac nas uvodi u Janičinu prošlost i udaju za momka Marka Labudana, a u filmu nije prikazana udaja, već Markove misli i prisjećanja, koje su mu dolazile tijekom sprovodne povorke, a odnosile su se na njihovo upoznavanje i prošlost. Također se rođenje i smrt Janičine djevojčice opisuje u književnome djelu, a u filmu se prikazuje samo smrt u obliku prisjećanja. Svekrva Kata potjerala ju je na pašu iako je padala kiša i bilo je hladno jesensko vrijeme. „Kaj bi se tu po hiži protezala kakti kakva frajla.“, citat se spominje i u knjizi i u filmu. Ubrzo se Janica razboljela i završila u krevetu. Liječile su je mnoge seoske babe vračare (tzv. vračarino liječenje). Smatram da bi bilo puno pametnije i korisnije da su pozvali liječnika, ali kako oni kažu trebalo bi ga platiti i još k tomu slušati prigovaranja, zašto oni spavaju u istoj prostoriji, žive u prljavštini… Taj se segment spominje i u knjizi i u filmu. Janica se osjećala sve lošije, postali su vidljivi zadnji trenutci njezina života, a zatim umire. U knjizi se spominje velika uzbuna zbog nepronalaženja svijeće koja je bila po njima ključna stvar u trenutku Janičine smrti, a u filmu se ta svijeća uopće ne spominje, već je prikazano više svijeća uz Janičin odar. Kad je Janica umrla, iznad krova kuće poletjela je bijela golubica kao simbol oslobođenja njezine čiste duše. U filmu je detaljnije spomenuta sprovodna povorka koja kreće od kuće Labudanovih i prikazuje seoske običaje bacanja vode i kukuruza za pokojnom osobom. To je znak tjeranja zlih i nečistih sila tj. dokazivanje praznovjerja toga doba. U toj povorci možemo uočiti razliku, a to je u filmu prikazano u obliku razmišljanja središnjih likova. To njihovo razmišljanje i prisjećanje nama otkriva cjelokupan Janičin život, mišljenje drugih ljudi o njoj i njezin odnos prema njima, a to je vrhunac koji nam otkriva razliku između knjige i filma. Janičina majka joj je govorila da za svaki svoj postupak koji učini odgovara sama. „Ak ti nešto pođe po zlu, sama si budeš kriva.

Najupečatljiviji dojam na mene je ostavila brojalica, mogli bismo reći „životna“ brojalica koja se može upotrijebiti u vedrim i tužnim životnim situacijama. „Je li ovo jedna vura, bogme je to jedna vura. Je li ovo jedna pura, bogme je to jedna pura. Jedna pura dva pandura svakom dojde smrtna vura…“ Sveukupno mi se Breza svidjela, ali me i rastužila. Lijepo i zanimljivo je bilo pročitati knjigu, a zatim pogledati film. Na temelju toga možemo usporediti naša viđenja i zamisli sa stvarnim izgledom likova u filmu. Pisana riječ i filmski ostvaraj zaokružili su životnu cjelinu jednoga vremena, običaja i ljudskoga neznanja.

 

copyright

© 2016.
Dopušteno je stavljati poveznice prema ovoj stranici ili koristiti isječak teksta koji služi kao poveznica prema njoj. Prenošenje sadržaja u cjelosti zabranjeno je bez pismenog dopuštenja autora teksta ili slike.

Prijavi se na:
e-dnevnik za učenike
Pratite nas na:
Google Photos albumi