Događanja

Konačno nam je stigla zima…

Prvi snijeg odraslima pravi probleme, ali djecu veseli, potiče maštovitost i želju za pisanjem.

Ovo je naš doživljaj zime:

Priča jedne zime

 

Postoji jedna gospođica Zima. Ona je prekrasna. Nosi bijelu dugu haljinu. Doima se sretno, ali zapravo nije. Požalila se gospodinu Mjesecu. Mjesec je vladar svih godišnjih doba. Malo su razgovarali i Mjesec je rekao:

„Gospođice Zimo, vaš problem nije velik, samo se trebate obratiti gospodinu Suncu i sve mu reći!“

Došla gospođica Zima gospodinu Suncu i rekla: „Dobar dan, gospodine Sunce!“

„Dobar dan, Zimo, što trebaš?“

„Pa… željela bih ti nešto reći.

„Reci, Zimo, reci!“

„Znaš, zime više nisu tako duge kao što su nekoć bile, stoga te molim, ne grij nas tako jako jer snijega je sve manje pa i mene uskoro neće biti!“

Čuvši riječi pokunjene gospođice Zime, Sunce se ražalostilo i otišlo. Nakon toge ostali su samo mrkli mrak i hladnoća…

Ljudi su se žalili, vikali i plakali, zato što nema Sunca.

Kada je to vidjela Zima, opet se rastužila i otišla potražiti Sunce. Tražila je i tražila sve dok ga nije našla iza tmurnog oblaka…

„Oprosti mi sunce, oprosti! Nisam te htjela uvrijediti, željela sam samo da malo slabije griješ. Žao mi je. Doviđenja!“

„Čekaj!“ hitro je reklo Sunce.

„Ispričavam se svima. Pretjerao sam i grijat ću slabije, ali samo u zimske mjesece!“ nasmiješilo se Sunčevo lice.

„Može, Sunce, može!“ svi su bili sretni.

I tako su sve zime opet bile pune snijega…

                                                     Klara Dolenec, 5.a

 

 

 

Zimska bajka

 

Kad sam se probudila i pogledala kroz prozor, vrištala sam od sreće. Vani je pao snijeg! Otrčala sam po stepenicama i probudila roditelje. Nakon  brzoga doručka izašla sam van. Htjela sam sagraditi snjegovića, ali nisam mogla. Mislila sam da ću se tako dobro zabaviti, a zapravo je bilo dosadno. Otišla sam u kuću i ugrijala se toplim čajem. Mama me upitala želim li s prijateljicom ići na klizanje i  pristala sam. Nazvala sam Klaru i sve joj ispričala, ideja joj se svidjela i krenule smo. Sve klizaljke bile su zauzete pa smo morale pričekati. Odlučile smo     naručiti  vruću čokoladu i čekale. Nakon pola sata red se konačno smanjio. Uzele smo klizaljke  i otišle na led. Bilo je igranja, padanja, a najviše smijanja. Kad sam došla kući, legla sam i razmišljala. Možda nam je trebalo dugo da uopće uzmemo klizaljke, ali isplatilo se čekati. Ovo što smo danas proživjele za mene je bila nezaboravna  zimska bajka (na ledu)!

 

 

 

                                                                                                                                                                                                                                                       Dora Drempetić, 5.a

Volim zimu

 

 

Volim zimu jer sve je bijelo,

djeca su vani i sve je veselo.

Sanjke jure kroz bijela brda

i potoci su puni leda.

Volim zimu jer pahulje padaju

pa one zimom vladaju.

Krovovi kuća bijele su boje

i svatko ima snjegoviće svoje.

Volim zimu jer sve je ledeno, blistavo.

Hladno je licu,

ali srcu toplo.

Oh,volim zimu!

U prosincu joj se radujem,

nestrpljivo očekujem

i svake godine svima

zimsku sreću darujem.

 

                      Klara Haus, 5.a

e-spomenica 2016./17.
copyright

© 2016.-2018.
Dopušteno je stavljati poveznice prema ovoj stranici ili koristiti isječak teksta koji služi kao poveznica prema njoj. Prenošenje sadržaja u cjelosti zabranjeno je bez pismenog dopuštenja autora teksta ili slike.

Prijavi se na:
e-dnevnik za učenike
Pratite nas na:
Google Photos albumi