Događanja

Koko i mi

 

Učenicima 5.b razreda Koko je postao najbolji prijatelj. Zabavan je, voli avanture i pustolovni život pa je i nas ulovio u svoju mrežu pustolovina i napetih događaja. Što smo sve proživjeli zajedno, čitajući lektiru i pišući o Koku, pročitajte u nastavku!

  

Legende Pariza

 

U malom autobusu koji je vozio Parizom sjedili su Koko i Zlatko sa slavnom slikom Leonarda Da Vincia u rukama. Mislili su da su na sigurnom. Ali nisu bili. Michaelle ih je pratio svojim kamionom. Bojali su se da ih ne ulovi. U jednom trenutku  čuli su kako im netko kaže: „Bon jour!“ To sam bila ja. Primijetila sam da u rukama drže slavnu Mona Lisu. Činili su mi se malo čudni i htjela sam otići na svoje mjesto, ali kako se kaže „ne sudi knjigu po koricama“, ostala sam kod njih. Oni su i mene pozdravili i pokušali pitati kako se zovem, no nisu znali francuski.

„Ha ha ha, govorim ja i hrvatski!“ rekla sam.

Kad su mi ispričali svoju priču o otmici, bila sam zaprepaštena.

„Kakva je osoba taj Michelle“, rekla sam.

„Bitno je da ste vi dobro. Je li slika oštećena?“ pitala sam.

„Mislim da nije“, rekao je Koko. Počela sam razmišljati gdje bi Koko i Zlatko mogli odsjesti jer na ulicama Pariza sigurno ne mogu biti. Rekla sam im da otiđu na Eiffelov toranj u kojem moj ujak ima kafić. Dogovorili smo se da se sutra nađemo tamo. Učinili su kako sam im rekla. Smislili smo plan kako ćemo vratiti Mona Lisu. Dječaci su rekli da je samo vratimo u muzej, ali ja sam se tome usprotivila. Kako policija ne bi mislila da smo mi lopovi koji su ukrali sliku, moramo namamiti i Michaella u muzej da bude ulovljen i kažnjen za nedjela.

„Ja ću ga pronaći i reći mu da je slika vraćena! Sigurno neće odoljeti da ju ponovno pokuša ukrasti!“ Sve je bilo kako smo isplanirali. Obavijestili smo o svemu policiju. Ja sam namamila Michaella u Louvre.

Čekali smo u zasjedi kada će se Michaelle pojaviti. Kada je konačno došao, u muzeju je bio mrkli mrak. Samo je jedno svjetlo osvjetljavalo Mona Lisu.

Ovog puta mu plan nije uspio. Završio je, umjesto sa slikom u rukama, vezan lisicama.

Svi su bili sretni jer je pravi lopov ulovljen, a slika na sigurnom. Cijeli Pariz napravio je proslavu za nas. Svi su nam pljeskali. Nisu mogli vjerovati da troje djece može riješiti slučaj koji nije mogla policija. Došao je čak i gradonačelnik koji nas je proglasio legendama Pariza.

 

                                                                                                      Ema Gospočić, 5.b

 

Koko, Zlatko i ja

Koko i Zlatko su izašli iz autobusa jer su ugledali dobro mjesto za skrivanje od otmičara. Bilo je jako blatnjavo i slika im se zaprljala. Koko i Zlatko su potrčali prema rijeci da mogu oprati sliku, ali su se zabili u mene i svi skupa smo pali u rijeku. Prestrašili su se jer su mislili da sam ja Michel. Odmah sam im rekla da se zovem Barbara i da nemam nikakve veze s otmicom. Sprijateljili smo se i oni su mi počeli pričati o svojoj pustolovini s otmičarima. Odjednom se Koko sjetio Mona Lise i svi smo je počeli tražiti. Zlatko je pronašao „dijelove“ slike u vodi i Koku je bilo žao što nisu dovoljno pazili na sliku. Otišla sam u vodu po okvir slike, a na njemu je pisalo „krivotvoreno“. Svi smo ostali zaprepašteni. Odjednom su se ispred nas pojavili Jean i Michel jako ljuti. Koko, Zlatko i ja smo počeli trčati, ali oni su ostali na svojim mjestima. Uspjeli smo im pobjeći i sakriti se ispod Eiffelovog tornja, najpoznatijeg i najskrovitijeg mjesta u Francuskoj.

                                                                                                                    Barbara Knezić, 5.b

 

 

Legenda Pariza

 

Koka i Zlatka je oteo otmičar, a oni su mu uspjeli pobjeći. Ušli su u autobus i sreli su Luciju. Ona im je ispričala jednu legendu koja se zbila u Parizu. Pričala je o tome kako su malog dječaka oteli i više ga nikad nisu pronašli. Otmičar je nestao i svi se otada skrivaju u svojim kućama. Ako se pojavi, možda ponovno nekoga otme. Koko i Zlatko su joj rekli da je i njih oteo otmičar. Lucija im je rekla da se otmičar vratio. Autobus je došao na mjesto gdje su trebali izaći van. Lucija ih je pozvala da dođu k njoj. Brzo su išli tamo jer su vidjeli otmičara. Ušli su u kuću, Lucijina mama ih je pozdravila. Popili su čaj i krenuli su u pustolovinu. Tražili su otmičara i pratili tragove. Lucija je vidjela špilju i mislila je da je unutra otmičar. Ušli su unutra i vidjeli su kako je špilja duga. Pomoću legende su pokušavali otkriti tajnu otmičara. Otkrili su da otmičar voli pustolove. Stigli su do kraja špilje i pronašli onog malog dječaka kojega su oteli. On im je rekao da ih otmičar traži. Rekao je da je otišao do jezera. Tražili su oko jezera i nikoga nije bilo. Jako su se uplašili kada je netko upalio svijeću, a to je bio maleni dječak. Rekao je da se požure jer se otmičar vraća za jedan sat. Pomoću legende su otkrili da on ne ubija djecu, da ih zapravo čuva u špilji. Pronašli su ga i počeli ga pratiti. On je svako malo pogledao iza sebe, a oni su se tada sakrili u grmlje. Lucija je rekla da bi mu trebali skinuti crni ogrtač. Tada je otmičar skinuo ogrtač i otišao u jezero. Oni su vidjeli da je to zapravo trinaestogodišnji dječak. Lucija je rekla kako bi mu trebali prići. Koko i Zlatko su ju poslušali. Došli su do njega i jako su se uplašili. Otmičar, zapravo dječak, ih je pitao što oni rade ovdje. Dječaci su ga pitali zašto je on otmičar. Otmičar je rekao da mu trebaju prijatelji. Lucija mu je rekla da je mogao na drukčiji način steći prijatelje. On je rekao da se bojao potražiti prave prijatelje jer bi ga sigurno odbili.  Znali su i željeli su mu pokazati da nije u pravu. Postali su prijatelji. Otmičar je nestao s ulica Pariza.

 

 

                                                                                                                Lucija Flegar, 5.b

Avanture u Parizu

 

… Zlatko je odmah probudio mene i Koka i rekao da imamo priliku pobjeći. Koku nije bilo jasno kako će pobjeći ako smo zaključani. Zlatko nam je rekao da imaju nekakve tvrde stvari u prtljažniku pa možemo razbiti prozore i pobjeći.

Koko i ja smo se složili. Zlatko je odmah skočio u prtljažnik i tražio neke tvrde stvari.

  •  Našao sam – vikne Zlatko.
  •  Super, pobjeći ćemo, juuhhuu!
  •  Čekajte, što smo s Michelom i Jeanom? – upitam.
  •  Ništa, uzmimo sliku Mona Lise i bjež’mo.

 

                                                                                                                      Dorian Dolić, 5.b

 Heroji Pariza

 

Čaša se razbila u tisuću komadića. Michel je bijesno potrčao prema kamionu ne gledajući prema mjestu na kojem je ispustio čašu. Poskliznuo se i pao na razbijenu čašu. Jako ga je boljelo, ali bez obzira na bol, otrčao je do kamiona i bijesno vozeći pokušao stići dječake u autobusu. Koko i Zlatko su, kad je autobus došao do glavnog trga, iskočili iz njega. Počeli su trčati i odjednom su se zabili u Roka. Roko ih je upitao zašto su ukrali Mona Lisu. Oni su mu objasnili da je, zapravo, spašavaju od otmičara. Njihov novi prijatelj ih je upitao može li im pomoći. Oni su mu odgovorili da im može pomoći tako da ih vodi po gradu jer je Roko ipak živio u Parizu. Koko i Zlatko su znali da ih Michel lovi pa su to iskoristili. Roko ih je odveo do muzeja Louvre. Na putu su vidjeli parišku katedralu Notre-Dame i Slavoluk pobjede. Najviše su vremena izgubili dok su prelazili Aveniju, najveću parišku ulicu. Prošli su i po mostu iznad rijeke Seine, a nedaleko mosta vidjeli su plutajući hotel. Koko je poželio odsjesti u njemu. Dječaci su ogladnjeli te su se počastili eklerima, najpoznatijim pariškim kolačićima. Do muzeja su još vidjeli i divili se mnogim znamenitostima. Kada su napokon stigli do muzeja Louvre, nazvali su policiju. Michel ih je pratio i pokušao im oduzeti sliku. U tom trenu, ispred muzeja se stvorila policija. Koko je vratio sliku, a Michela je policija uhvatila i odvela u postaju. Nakon toga, Koko, Zlatko i Roko postali su pravi heroji Pariza te su o njima pisale sve pariške novine.

                                                                                                         Ema Fišter, 5.b

copyright

© 2016.
Dopušteno je stavljati poveznice prema ovoj stranici ili koristiti isječak teksta koji služi kao poveznica prema njoj. Prenošenje sadržaja u cjelosti zabranjeno je bez pismenog dopuštenja autora teksta ili slike.

Prijavi se na:
e-dnevnik za učenike
Pratite nas na:
Google Photos albumi